Tražio sam neki dobar Berlinski zvuk, nešto minimalno, nešto novo i divlje
I slučajno naletim na lika pod imenom Ben Klock. Prvo, ime mi je bilo malo smešno

a drugo, na slikama izgleda kao neki fensi DJ ili tako nešto, više kao maneken nego muzičar.
Ali to je glupa greška suditi čoveka po tim stvarima, jer je lik više nego ozbiljan. Ono što je uvek problem sa "pravovernim" tehnom - napraviti smislen album a da nije dosadan - Klock radi iznenađujuće dobro. Zvuk je prilično zeznut, mrak na sve strane, slušao sam prvi put na slušalicama u polusnu i bilo je dosta tripozno. Sa druge strane, nije mi nekako za slušanje preko dana, kao da mu okolina u kojoj boravim (i koja mi skreće pažnju) oduzima dosta od vrednosti. Osim klupskog ludila, verovatno je naprikladnija prilika za slušanje usamljena šetnja noću u nekom betonskom naselju.